Kultni bosanskohercegovački bend i jedan najpopularnijih rock bendova u regiji, Zabranjeno pušenje, objavio je svoj novi dvostruki album “Karamba!”. Tom prigodom je Sejo Sekson, frontmen benda, dao intervju za Ritam Balkana u kojem govori o novom albumu, svojim uzorima, ali i otkriva zašto nije postao stad-up komičar.
Kao prvo čestitke na novom dvostrukom albumu “Karamba!” i novom pohodu na domaću scenu. Prošle su četiri godine od albuma “Šok i nevjerica” i live albuma “Live in Skenderija 2018” . Da li se Zabranjeno pušenje promijenilo u te 4 godine, što vaša publika može očekivati na novom albumom po pitanju pjesama i zvuka benda?
Pa u zadnjih par godina Da, imamo dvoje novih članova Angie Zebec kao back vokal i Tomo Goluban zvijezda prijelaznog roka, koji je jedan od najboljih hrvatskih usnih harmonikaša. Evo u toliko se promijenio zvuk, išli smo na jedan vintage sound i produkciju/instrumentarij kakav se radio tamo u 70-im godinama, na albumu nema puno sintetike, sintisajzera… Željeli smo da taj album baš onako zvuči malo po starinski.
Ove godine nastupate u Zagrebu u Hali, vaš nastupi pršte od pozitivne energije, odakle crpite svu tu snagu i da li guštate u svirkama kao na početku karijere?
Pa sada pogotovo poslije korone, ni mi ni publika ne pitamo gdje sviramo i ko svira, sada svi žele da izađu, žele da prodišu, žele da malo ponovno dišu punim plućima tako da smo sada zaista u jednoj dobroj sinergiji sa publikom jer smo se jako poželili jednih drugih. A i inače, ranije imali smo jedan pristup da nemamo na svirkama neki plan, nemamo neki spisak, raspored, svaku svirku gradimo ispočetka pa nam je taj posao i dalje interesantan i uzbudljiv.
Da se trebaš opisati kao izvođač/muzičar… što bi rekao o sebi?
Ja bi sebe opisao onako kako su nekada to u socijalizmu govorili “Ja sam radnik u kulturi”. Zaista sebe doživljavam kao šljakera, ovaj posao je rudarski, čovjek ga mora stvarno voljeti da bi ga radio. Znate ono “Rad je stvorio čovjeka a nerad gospodina”, ja očigledno nisam gospodin, meni je draža ona deviza “Rad oslobađa”.
Tko su ti bili glazbeni uzori na početku?
Mada ih ima i u muzici, moji uzori ipak nisu iz muzike, ljudi koje smatram najbitnijim u mom životu i koji su me formirali kao ličnost su iz sportskog miljea, to su Ivica Osim i Mirza Delibašić. Sport je, pogotovo nogomet, jako sličan Rock and Roll-u, zato mi imamo oči širom otvorene kad je fudbal u pitanju, večina rokera ga voli čak i praktikuje. U nogometu slično kao i u Rock and Roll-u ne mora baš uvijek da pobjedi bolji, baš u nogometu taj šljakerski rad je itekako važna poluga i zbog toga mislim da ima jako puno dodirnih tačaka.
Svi te znamo pod umjetničkim imenom i nadimkom Sejo Sekson, kako si ga dobio?
Ono što kažu latini “Nomen est omen”, mada je taj moj “Nomen” više vezan za neke moje ranije radove i za ono vrijeme kada sam bio mlađi.
U zadnje vrijeme možemo čitati u medijma raspravu o imenu benda Prljavo kazalište. Šta misliš o takvim situacijama među članovima benda.
Mi smo ko Ivo Andrić svi nas svojataju. Ali ja mislim da ime treba nositi, znači onaj ko ga pronosi pošteno i časno i ko je kako bi rekao zadržao nivo koji ljudi znaju, prepoznaju i očekuju, taj čovjek ima pravo na ime i ja s time nemam problem.
Dobio si brojne nagrade i priznanja tokom karijere, da li ima neka od njih na koju si posebno ponosan? Što ti uopće znače nagrade? Da li su važnija priznanja struke ili publike?
Imam kući tih 5-6 zlatnih ploča, Davorina, nekih drugih nagrada vezanih za muziku ali moja najveća nagrada je što me je Arsen Dedić pozvao da budem gost na koncertu za 50 godina njegove karijere, to je za mene najveće priznanje u životu i teško da mogu zamisliti veće.
Ima jako puno mladih izvođača koji se pokušavaju probiti na scenu, misliš li da je danas lakše ili teže novim nadama da budu zapaženi, u odnosu na vrijeme kada si ti započinjao svoju karijeru? Imaš li kakav savjet za mlade kolege?
Sam proboj ne znači ništa, pogotovo narodne pjevačice, one odu probiju se i onda su probijene. Mislim da je puno teže sačuvati taj status, pune teže je održati neki kontinuitet u muzici i zbog toga kažem sam proboj ne znači ništa ako iza njega neće stajati jedna odlučnost, jedna upornost i jedan kontinuitet. Tako da je poruka mladima ona poznata estradana “Nije sve u novcu ima i u nekretninama”.
Na nastupima imaš simpatičnu komunikaciju sa publikom, da li si ikada razmišljao o tome da budeš stand-up komičar?
Znate šta ja sam jednostavno previše lijep, taj hollywoodski tip ljepote kakav mene karakteriše nije za stand-up komičara, jednostavno za stand-up komičara morate biti malo ono kako bi rekao poružni, a moj savršeni profil mi ne dozvoljava da se bavim tim sportom uspješno.
Vaše pjesme često dotiču socijalne i političke teme, da li sebe možeš vidjeti jednog dana u saborskim/parlamentarnim klupama? Ako je da, za šta bi se borio u sabornici?
Da sam poslanik ja bi se borio da se mojim kolegama poslanicima koji slušaju narodnjake oduzme mandat jer takvi mogu da vode samo ovce ali ne mogu da vode narod.
Foto: Saša Midžor Sučić