Mladen Burnać, ovih dana je snimio prvi hrvatsko-kineski duet. U pitanju je suradnja sa kineskim reperom Rock, sa kojim je obradio svoj nedavni uspješni singl “Džaba, džaba”. Tom prigodom je Mladen, jedan od najpopularnijih kantautora u regiji, dao exluzivni intervju za Ritam Balkana u kojem govori o svojoj karijeri, prelasku u novu izdavačku kuću, te kakav je i u privatnom životu.
Početkom godine bombastično je u glazbenim krugovima odjeknula vijest, da si prekinuo suradnju sa Croatia Records i prešao kod novog izdavača Only Records. Kako je do toga došlo?
Za Croatiu Records sam snimio većinu svojih albuma, imali smo odličnu suradnju i još je imamo. Većina mojih najbitnijih pjesama je na njihovim masterima, također, oni su i suizdavači novog albuma “The best of love songs”, budući su ustupili neke pjesme za potrebe albuma. Nisam u stvari baš kao prekinuo suradnju, nego nam je istekao ugovor, pa me je zanimala mogućnost rada i sa nekim novim izdavačem, a koji bi moju glazbu plasirao i dalje od ovih prostora – te sam prihvatio ponudu od “Only Records”.
Kako si zadovoljan sa novim izdavačem i što očekuješ od njih?
Kao i svakog glazbenog umjetnika, prvenstveno me zanima što bolji plasman mojeg rada. Only Records se pokazao kao vrlo agilan izdavač, jer su mi u kratkom roku dogovorili suradnju sa kineskim reperom Rockom, iz koje je nastao duet u pjesmi “Džaba Džaba”. Upravo smo završili i video spot koji izlazi ovih dana. Simpatično mi je da sam neplanirano ušao u povijest kao prvi hrvatski pjevač koji ima duet sa kinezom.
Džaba Džaba se dosta razlikuje od tvojih drugih pjesama, najpoznatiji si kao autor balada. Kako to da je baš ta pjesma odabrana za duet sa kinezom?
Ah, smiješna priča u stvari…. Tu pjesmu sam snimio prije 2 godine, kao neku parodiju na sve veću prisutnost “cajkaške” glazbe po Zg klubovima. Da cijela stvar dobije još više na zezanju, snimio sam i spot u suradnji sa prijateljima iz hard core punk benda Shin. A kao što sam već negde i rekao, cijeli tekst te pjesme sam sastavio od naziva pjesma raznih “trash narodnjaka”, kao što su npr: “ostavila me, čaša na stolu, pomozite drugovi, džaba sve bez nje”. Nama je to bilo samo dobra zafrkacncija u tom trenu i generalno -nebitno za moju autorsku karijeru…
Eh sad.., ali prilikom odabira pjesme, kinezima je jednostavno bila najsimpatičnija upravo ta poštapalica “džaba, džaba, džaba sve” i način kako se to izgovara. Bez obzira što nisu uopće razumjeli smisao riječi. Nisam imao ništa protiv, jer mi se i dopadalo da jedan takav duet bude neka brza i vesela pjesma. Uostalom Rock je reper i to je i zahtijevalo neku bržu pjesmu. Ali rezultat je sjajan. Uskoro ćete vidjeti i spot.
Da li misliš da će ti iskorak van ozbiljnijeg, tvog uobičajenog, opusa kod nekih dijelova publike naštetiti u karijeri?
Kod prave publike i znalaca sigurno neće. Kao prvo, sam sebi bih kao autor, odavno dosadio da stalno pišem neke tzv: ozbiljnije pjesme. Više puta sam dokazao da znam napraviti i vrlo dobre stvari u u drugim tempima i stilovima. Život je jedan i zašto bih kao umjetnik morao biti unutar istih okvira cijelo vrijeme? Interesantno da, kad netko vani ima široki glazbeni opus i mijenja stilove, kao npr Prince, onda ovdje kažemo je genijalac. A kada kod nas netko to isto radi – onda se ne cijeni taj talent, nego se kaže da nije dosljedan sebi (ah, Balkan…).
Mislim da ne treba misliti da su dobre pjesme samo one koje su kao balade sa tužnim tekstom. Uostalom, pa i opera se sastoji od komedije i tragedije, obje su ravnopravne kao umjetnost, zar ne? A kao drugo, moji nastupi oduvijek imaju dio, koji je nešto kao dobar stand up/ tulum, tako da mi se neke brze pjesme sa neobaveznim tekstovima – baš uklapaju u to. Ne bježim od toga, takav sam i u prirodi. Uostalom i spomenuti, veliki Arsen Dedić je bez obzira na ozbiljan opus, na koncertima bio izuzetno duhovit i zabavan sa svojim upadicama između pjesama.
Kakav si privatno, kada nisi na bini, ispred kamere…?
Isti potpuno. Ne postoji drugi Mladen Burnać koji jedno priča, a drugo živi. I pored svoje karijere bavim se glazbom svaki dan, idem na koncerte, stalno sam po studijima, kolegama pjevam bekove i sviram gitare, stalno sam u društvu ljudi iz naše branše. Svaki dano nešto stvaram, zapisujem ideje u mob, nešto smišljam na gitari. Glazbenik sam od glave do pete 24 sata dnevno. U nekom sam svom filmu oduvijek i ne prilagođavam se ničemu po pitanju novog trenda ili mode u glazbi. Naravno, to je dvosjekli mač, tako da sam u nekim periodima bio izuzetno uspješan, a u drugima nula bodova.
Poštujem publiku, ali uvijek stvaram tako da je neka pjesma kao prvo meni super, a ako se još netko za nju “zakači”, super. Ako ne – šteta, ali nije mi to prebitno. E da, uz to nekada slikam portrete. Kažu da sam jako dobar u tome. U stvari, u mojem životu gotovo da ništa nije bilo van glazbe. U srednjoj sam već imao punk rock bend, a nakon studija sam čak neko vrijeme bio zamjenik direktora u nekoj firmi. Odjednom sam sebi rekao – ne želim to i dao otkaz. Vratio sam naušnice u uho i otišao svirati. Prvo su to bili klubovi po Njemačkoj, sam na gitari svaku večer od 22 do 5 ujutro i tako godinu – dvije, a onda su krenuli vlastiti albumi. I evo nas ovdje.
Dosta tvojih kolega hvale pjesme koje snimaš, pogotovo tekstove, a kod publike je vidljivo da si nekima jedan od najboljih, ali opet nemaš tako veliku komercijalnu popularnost. Što misliš na kojoj si poziciji na našoj sceni?
To mi je drago čuti za kolege, jer ih cijenim, a i surađivao sam sa mnogim talentiranim glazbenicima. A po pitanju mišljenja publike eh,….po velikim pohvalama ispod pjesama, vidim da sam mnogima među najboljima, ali ako se vaše pitanje više odnosi na komercijalnu stranu (kao što su veliki koncerti, velika popularnost, ogromna lova i sl.), onda je to vrlo teško pitanje. Morate znati da je glazba pored umjetnosti, također i biznis. Uvijek su najuspješniji oni koji uz talenat imaju dobar nos za posao, te znaju kako svoju glazbu markentiški dići gore i nametnuti je publici. U tome su na ovim prostorima nenadmašni Bregović i Huljić. Kapa dolje. Ja uopće nemam dara za to. Vodenjak ko vodenjak, nema pomoći (smijeh). Samo godišnje snimim jednu ili dvije pjesme, objavim spot i šta bude. Nekada to bude medijski zanimljivo (kao ovaj duet sa kinezom), pa me više poprate medijski, ali to je sve. Najgore mi je kada me menađer pita koji su nam planovi unaprijed – jer ih nikada nemam. Ipak, publika me voli, te uglavnom imam unaprijed popunjena 2-3 mjeseca sa koncertima. I to mi je dovoljno.
Ovih dana mediji bruje o tvojoj navodnoj vezi sa poznatom srpskom glumicom Iskrom Brajović, kćerkom legendarnog glumca Voje Brajovića. Da li imaš komentar na to?
Moj novi album, zove se “The best of love songs”, ima 20 pjesama. Objavljen je za Only Records.
Onda malo detaljnije o novom albumu?
U pitanju je 9-ti album po redu. Sastavljen je od najljepših autorskih pjesama iz moje karijere, uglavnom balada. Neke pjesme su već bile na nekim albumima, kao npr duet sa Arsenom Dedićem i Kemalom Montenom, ali većina pjesama su objavljivane kao singlovi i publika ih nije mogla imati ovako na jednom mjestu. U sve te pjesme je uloženo puno truda, rada, ideja i najvažnije – srca i duše. Jako volim melodiju i fine tekstove, pazim uvijek na to i ovaj album je moj ponos. Vrlo je ugodan za slušanje i bogat nenametljivim aranžmanima koje sam radio sa vrsnim suradnicima. Posebno se ponosim time kako zvuči pjesma “Rana jesen miriše”, samo uz pratnju Matije Dedića na klaviru, te duet sa Milom Elegović “Više nismo zajedno”, sa kojim otvaram album. Svakako ga poslušajte.
