in

INTERVJU Dubravko Ivaniš Ripper: Sasvim opravdano sam izbačen iz svih glasačkih mašinerija

Kultni zagrebački bend PipsChips&Videoclips 12.09. u garaži MSU-a održat će koncert. Tom je prigodom frontmen benda Dubravko Ivaniš Ripper dao intervju za Ritam Balkana u kojem je progovorio o ograničavanju nastupanja zbog korona virusa, ali i otkrio čega bi ga bilo istinski sram.

PipsChips&Videoclips ima koncert u garaži MSU-a 12.09.2020. a iduće godine održat ćete svoj najveći koncert u karijeri na stadionu Šalata u Zagrebu. Da li ste uzbuđeni i da li imate tremu pred tako velike i važne koncerte?

Kad u kalendarskoj godini imaš tri giga, to je sjajno – veliš bendu „pun mi je kurac, imat ćemo čak tri probe za MSU! Na prvoj ćemo uvesti neke novotarije, na drugoj ćemo u kontinuitetu proći repku, a na trećoj ću se iz bauštelca pretvoriti u performera. Bez toga ne idemo na stage!“ S bandom nema druge, samo oštro, kakva trema, kakvi bakrači.

Da se trebaš opisati kao izvođač/muzičar… šta bi rekao o sebi?

Rekao bih, da unatoč svim silama i naporima, dandanas nisam napisao solidnu disco pjesmu. Napisao sam himnu, napisao sam blues pjesmu, neke pjesme na koje ljudi plaču ili se ljube, ali disco pjesma mi fali da završimo s tim sranjima.

Toni Cetinski je javno u nekoliko navrata iznio svoje anti stavove vezano za koronu i cijepljenje, šta ti misliš o virusu?

Sad kad su se svi estradni akademici izredali iz pijeteta prema preživjelima ne bih imao ništa za dodati.

Tko su ti glazbeni uzori?

Star sam, zaboravio sam. Bijelo dugme, svakako.

Svi te znamo pod umjetničkim imenom i nadimkom Ripper, kako si ga dobio?

Nisam ga dobio, sam sam si ga dao. U mojem slučaju valjalo je uložiti golem napor da me ne zovu Dudo, shvatite. Bolje da me šaljivđije rimuju s triper nego s mudo, zar ne? Inače, već duže vrijeme sasvim se solidno snalazim s vlastitim imenom i prezimenom, pa kad se potpisujem s Ripper urnebesno sam si karikaturalan i smiješan. Prema tom nadimku imam posve isti odnos kao da sam Bobi ili Pero. Sasvim mi je svejedno.

Izdali ste nedavno novi singl “Nikad pa ni tad”, kada možemo očekivati novi album?

Kako sam i najavio prije par godina, nemamo namjeru izdavati albume. Plasirat ćemo pjesme, što češće i više možemo. Nadam se da za najviše dva mjeseca ide sljedeća. Nešto potpuno drugačije od NPNT.

Dobio si brojne nagrade i priznanja tokom karijere, da li ima neka od njih na koju si posebno ponosan? Šta ti uopće znače nagrade? Da li su važnija priznanja struke ili publike?

Sasvim opravdano sam izbačen iz svih glasačkih mašinerija. Na početku sam marljivo, kao i svi ostali, glasao za svoj bend i nekog autsajdera koji nas ne može ugroziti. Tako smo i dobivali nagrade – velika većina nas je držala autsajderima i glasala za nas. Kasnije sam glasački listić, nije mi se više dalo glupirati, bez da ga izvadim iz kuverte bacao drito u smeće. Onda su me prije deset godina, velim, izbacili, s punim pravom. Moj se posao kreće u rasponu – imam li pjesmu ili je nemam? Ako je imam – što čekaš, pitam se, napravi sljedeću. Ako je nemam – ko me jebe. Sve drugo je nebitno.

U zadnje vrijeme dosta muzičara je diglo glas protiv mjera ograničavanja nastupanja zbog korona virusa, kako ti smatraš da bi se trebala/mogla riješiti ta situacija?

Situacija se neće riješiti, barem ne na način i u modelu koji nam je otprije poznat. Općenito, do pojave cjepiva jahat će kaos i hipokrizija. Primitivno društvo poput hrvatskog, taj raštimani orkestar za vjenčanja i sprovode, s odbjeglom mladošću i propalim turizmom klizit će hrabro prema svome ponoru. Ne vidim ništa loše u tome, svjestan da se osobno i s bendom neću dobro provesti. Postoji klica nade da jednom kad se sasvim uruši taj konvoj popova i narikača u bitno izmijenjenim okolnostima počne napredovati. Od te točke na koju stižemo, sve se vodi pod napredak.

Ima jako puno mladih izvođača koji se pokušavaju probiti na scenu, misliš li da je danas lakše ili teže novim nadama da budu zapaženi, u odnosu na vrijeme kada si ti započinjao svoju karijeru? Imaš li kakav savjet za mlade kolege?

Ne treba im moj savjet. Dolazim iz svijeta i vremena čija pravila više ne vrijede. Klinci su stoput pametniji i spremniji za budućnost od mene.

U novom sazivu sabora ima nekoliko novopečenih političara koji su doplovili tamo iz glazbenih voda, da li sebe možeš vidjeti jednog dana u saborskim klupama? Ako je da, za šta bi se borio u sabornici?

Bilo bi me istinski sram pred ženom i djetetom da ikada tamo kročim nogom. Najvjerojatnije bi im lagao da sam bio u birtiji.

Foto: Roberto Pavić, Saša Huzjak

Komentari

Odgovori

Loading…

Komentari