Bihaćka grupa Camino Verde objavila je novi singl simboličnog naziva “Stay home”. Tom je prigodom frontmen benda Ado Iftić, dao intervju za Ritam Balkana u kojem je progovorio o novom singlu, ali i otkrio koji su mu hobiji.
Grupa Camino Verde za vrijeme izolacije nije posustala objavili ste novi singl “Stay home”, kako je pjesma nastala i zašto ste se odlučili da tekst bude i na španjolskom jeziku?
Stay Home, je bio naš lični odgovor na novonastalu situaciju kod nas u Europi, i pogotovo u početku u Italiji i Španiji, jer tamo imamo dosta prijatelja i kontakata, pa je bio, ono što se kaže red, da se nekako oglasimo, makar bilo to iz naših dnevnih boravaka i ljetnih kuhinja.
Na početku karijere sam dosta pjevao na španskom, i italinskom jeziku, a i grupa mi nosi takvo ime i prezime, pa je logično bilo da zapjevamo na, „latino“ jeziku. Ali u pjesmi ima i nešto engleskog, uglavnom je to kratki tekst od osam riječi. Tako da se lako pamti, a i brže prenese poruka. Pjesma se je i puštala na skoro svim eurpskim medijima, a i nama je bilo zabavno. Virus je zaustavio promociju našeg novog albuma, i dosta live nastupa, ali eto dobili smo fin feedback.
Šta ti je za vrijeme karantene najviše nedostajalo?
Pa najviše mi je nedostajala Gužva. Ja se dugo godina bavim glazbom, i to pravom onom, „terenskom“. Što znači da sam od 18-e, godine u gužvalijama. I uvijek nakon nastupa i koncerata gledam da budem na osami, i odmaram sa par prijatelja. Međutim kad sam ostao u izolaciji tek sam onda shvatio da je u stvari ta , „Gužva“ nešto što me još drži u glazbi, i bez čega ne mogu. Sreća da smo imali svakodnevno te internet svirke, tako da smo se dobro zabavili, a i pratilo nas je dosta ljudi. Bitno je da smo izdržali, a i izgleda da smo tipovi koji pod pritiskom bolje funkcionišu.
Da se trebaš opisati kao izvođač/muzičar… šta bi rekao o sebi?
Iskreno… Radim baš ono šta volim. Ova vrsta života mi je puno toga dala, i materijalnog i ne materijalnog. Ne mislim da sam nekom sudbinom predodređen za ovaj poziv. Jednostavno se najbolje osjećam kao svirač. Probao sam ja i sa kafićima, galerijama i šta ti ja znam nekim poslovima, al mi je na ovoj ekskurziji, nekako najbolje. I o sebe mislim da sam više zabavljač, nego neki gitarista ili pjevač.
Tko ti je od kolega muzičara (mimo članova benda, naravno) posebno drag? S kime s glazbene scene se družiš u slobodno vrijeme?
Mirko Senkovski – Geronimo, mi je prijatelj sa kojim se često čujem, od nedavno idemo i na more zajedno. Alen Islamović mi je komšija, i često smo zajedno po bilo kojem pitanju, da li je čaša vina, malo meze, ili nešto u studiju.
Prije 2 godine izdali ste album “Šareno” na kojem ste imali nekoliko zanimljivih gostiju Mirko Šenkovski Geronimo, Alen Islamović… da li ima još netko od izvođača s našeg govornog područja s kim bi volio ostvariti takvu suradnju?
Da naravno. Neostvarena želja mi je bila suradnja sa pokojnim Oliverom Dragojevićem. Sigurno je Toni Cetinski neko ko bi zapjevao dobro neku našu pjesmu. Imam ja i nekih dogovora od prije koji čekaju realizaciju. Neki dan smo snimili u izolaciji za našu pjesmu koja se zove Ružica, sa sjajnim pjevačem Amirom Kazićem – Leom. I ne gledam na te suradnje kao na neku poslovnu caku, nego jednostavno te suradnje završe sa dobrim prijateljstvom, a i od nekoga nešto i naučiš. Uglavnom mislim da je svaka promjena, makar i na gore, uvijek dobro došla.
Kad si bio mali šta si svima govorio da ćeš biti kad odrasteš? Pjevač ili si htio biti nešto drugo političar, košarkaš…
Nećete vjerovati, ali me je jednom učiteljica pitala šta bi volio biti nakon osnovne škole, ja sam odgovorio Zdravko Čolić, jer sam bio u Splitu na jednom njegovom koncertu i vidio kako cure vrište i sve ono što prati jednu zvijezdu. Tako da mi se u neku ruku želja ostvarila, iako sam studirao turizam i hotelijerstvo i mislio da ću biti vlasnik nekog hotela uz more, ali za to još imam vremena.
Da li su svi članovi benda oženjeni i kako se supruge nose s dugim izbivanjima od doma? Sigurno ima prigovaranja zbog kasnog dolaska kući, partijanja… kako izgladiš situaciju, pojaviš se na vratima s čokoladom i buketom ruža?
Hahahaha…..to sa čokoladama i cvijećem ne pali već odavno. Nisu svi članovi benda oženjeni, a mi koji jesmo smo već odavno riješili te probleme. Međutim utakmica još traje, tako da se očekuje borba do posljednjeg sudijskog zvižduka.
Kako izgleda tvoj omiljeni nedjeljni ručak?
Imam naviku, i ako mogu reći da mi je u tradiciji taj nedeljni ručak, na bilo koji način. Ne mora biti ni u kući. Kad je lijepo vrijeme često smo i u prirodi, tako da se nekad nedeljni ručak pretvori u nedeljnu feštu. Mislim da je i to jedan od načina, kako sačuvati familiju, pogotovo za ljude koji se bave estradom.
Pored glazbe, otkrij nam još neki svoj talent ili hobi?
Osim što odlično šaltam kanale na tv-u, volim, ustvari obožavam igrati mali nogomet, zatim raditi poslove koji nemaju veze sa glazbom i to: lijepljenje pločica, popravke starog namještaja, malterisanje i zidanje. Nekad davno mi je i hobi bio skupljanje Alan Ford romana.
Ima jako puno mladih izvođača koji se pokušavaju probiti na scenu, misliš li da je danas lakše ili teže novim nadama da budu zapaženi, u odnosu na vrijeme kada si ti započinjao svoju karijeru?
Definitivno je da je danas lakše. U vrijeme kad sam ja započinjao u mom gradu nije postojao niti jedan studio, tako da sam morao putovati u neki veći centar, pa snimati dosadne demo snimke. A sad samo u mom kvartu postoje tri studija. Od kojih je jedan i u mom vlasništvu. Da ne govorim o medijima na internetu gdje ljudi lako mogu predstaviti sebe i svoje pjesme. Mislim da je super što svako može na svom ps-u, nešto snimiti i poslati to u eter, ako ništa, makar izbjegnu raznorazne teoretičare i one što palamude do beskraja o načinu i putevima koji vode do estradnog uspjeha.
